Lezbejke pričaju kako se hrabro nose sa životnim preprekama

„Sve više živim život koji sam oduvijek htjela“

Koja je to neželjena situacija koju si preživjela zbog toga što si lezbejka?
Znam da se i lezbejke i drugi/e pripadnici/e LGBTI populacije susreću često sa nasiljem zbog svog izgleda ili samo zbog pokušaja bliskosti sa voljenom osobom. Međutim, nisam nikad imala takvo teško iskustvo. Ne znam da li je u pitanju sreća ili moje ponašanje, ali sam zahvalna za to. Nažalost, ne mogu reći da me nikad niko nije uvrijedio i povredio zbog moje seksualnosti. Posebno te bole nečije riječi kada si još u procesu razvoja i ni sama još ne znaš da li voliš žene. 

Koje su to situacije, na primjer? Opiši nam jednu?
Dešavale su mi se male uvrede u toku srednje škole. Djeca znaju postati odvratni tinejdžeri ukoliko nisu pravilno odgojena. Imala sam par situacija i na početku fakulteta, iako u manjem intenzitetu i već sam se bolje snalazila u tim situacijama. Međutim, na fakultetu je bila jedna (za mene) prilično neugodna situacija. Na jednom predmetu smo analizirali poznate brendove. U diskusiji smo davali naša razmišljanja o nastanku nekih logotipa i kojoj podgrupi logotipa pripadaju (na osnovu podjele koju nam je profesor prethodno objasnio). Bila sam shvatila podjelu i aktivno učestvovala u diskusiji. Došli smo na logo od D&G i ja sam rekla kojoj grupaciji mislim da pripada. U tom trenutku je jedna od djevojaka dobacila: "Da li svi koji nose taj brend žele sa tim reći da su homoseksualci?" Pogledala je u mene, a ja sam tad imala taj logo na sebi i pitala me je da li sam lezbejka. Neko u pozadini se smijao, nekoliko ljudi je bilo šokirano da se ta tematika priča na predavanjima. Među tim šokiranim osobama sam bila i ja. Ipak se tad manje pričalo o tome nego danas. Pored toga, taj profesor je bio stariji i prilično konzervativan. Profesor je povisio glas i prekinuo smijeh. Nastavili smo dalje sa analizom logotipa. Pokušala sam da učestvujem dalje u diskusiji, ali sam jedva čekala da predavanje zvanično završi.

Kako si se ti osjećala tada?
To je bila jedna od rijetkih situacija kada sam htjela nestati. Jedno je zezati me na pauzama i kad nismo na faksu, ali povlačenje te teme kod tog profesora, koji mi može stvarati probleme kasnije sa ocjenama, ipak je drugo. Bila je tu velika doza srama (što ne trebamo nikad osjećati zbog toga što smo drugačije), straha da li će mi profesor stvarati probleme i bijesa jer mi je ta djevojka priredila taj fijasko. Mislim da mi je najgore od svega bilo što sam se osjećala suviše izloženo. Srećom, profesor je više cijenio moje znanje nego ponašanje te djevojke. Zbog svog neznanja ona je obnovila godinu, a ja imala visoke ocjene iz njegovih predmeta.

Kako si se ti brinula poslije toga za sebe, a da se osjećaš dobro? Šta si radila da se osjećaš dobro?
Pamtim da mi je ta situacija teško pala. Došla sam kući i proživjela ponovo svoje tinejdžerske nesigurnosti. Pitala se zašto ja moram biti drugačija, zašto se ne mogu zanimati za momke i imati jednostavan život. Pustila sam muziku, nazvala osobu kojoj maksimalno vjerujem i ona me je umirila. Bitno je imati bar jednu takvu osobu među prijateljima/cama.

Šta ti još pomaže u takvim situacijama?
Treba znati da te pravi ljudi nikad neće odbiti od sebe zbog toga. Oni koji te ne prihvataju, nisu ni vrijedni tvoje ličnosti. Nekad dođemo u te situacije koje nam se čine kao smak svijeta i da nemamo izlaza. Ustvari, to su sitnice i mala testiranja nas samih. Biće bolje, vremenom će nam život donijeti ljude koji će nas prihvatati u svakom smislu.

Na koje svoje osobine možeš da se osloniš u takvim situacijama?
Mislim da mi je najbitnija osobina što sam naučila da izbjegavam nepotrebne konflikte, tj. da primjereno reagujem kada sam meta nečijih napada. Treba se odbraniti, ali bijes nam često donosi dodatne probleme.

Kako bi još željela da reaguješ u takvoj situaciji, a nisi pokušala?
Uopšteno gledano imala sam različite reakcije tokom godina. Međutim, da se ponovo nađem u istoj situaciji sa istom djevojkom, ne bi me šok paralizirao već bih joj odgovorila. Nisam ja trebala osjećati sram, već ona zbog svog ponašanja. Prošlo je dosta godina od tada i preradila sam sve te emocije oko prihvatanja sebe. Svako ima svoj tempo odrastanja i prihvatanja seksualnosti. Bitno je da znate da je to normalno i u redu.

Da li tražiš podršku ljudi oko sebe u takvim situacijama?
Da, imam dvije jako dobre prijateljice kojima mogu sve to reći. Družimo se pola života i uvijek su bile tu za mene kada trebam malo da kukam, a i ja se trudim biti tu za njih. Posebno mi je umirujuće da od njih čujem kako osuđuju te napade. Obe su strejt, pa mi to daje nadu da ima sjajnih ljudi u svijetu, bez obzira na seksualnost.

Kako voliš sebe nakon takvih situacija?
Sve više govorim sebi kako takvi ljudi nisu vrijedni da trošim ni sekund svojih misli na njih. Sjetim se svog razvoja, te koliko ljudi imam koji me vole i poštuju. Posebno mi je bitno da provodim vrijeme sa životinjama. One su daleko bolji od ljudi. To garantujem. Kad god vidim psa ili mačku na ulici, pokušam da ih udomim. Do sada sam pomogla oko udomljavanja većeg broja lutalica, a i sama sam zadržala sebi jednog psa. To je moja najveća maza i ništa me ne može usrećiti kao njegovo mahanje repom.

Kako uvećavaš svoju radost zato što si lezbejka?
U poslednje vrijeme sve više se otvaram ljudima po pitanju toga. Počela sam i češće da komuniciram sa mlađom populacijom. Voljela bih da sam ja imala prije nekog kome bih vjerovala da će te drame biti kasnije potpuno nebitne, pa zato tu nadu želim sada dati mlađim generacijama. Sve više živim život koji sam oduvijek htjela. To možete i vi!

Jelena, 27 godina, grafička dizajnerica, Prijedor