Tokom druge godine studija,
saznala sam nešto na šta sam neko vreme sumnjala ali nisam želela da
istražujem: jedna od mojih bliskih prijateljica je tukla svoju partnerku.
Znala je da to nije u redu, ali ne i kako da prestane – govorila je da je partnerka “ terala na to” jer je stalno flertovala sa drugim ženama i
“ponašala se provokativno” na javnim mestima.
Odbrambeni stav moje prijateljice je skrivao duboku nesigurnost.
Zahvaljujući dugotrajnim razgovorima i dopisivanju, znala sam da često razmišlja o tome da li je
dovoljo interesntna ili seksi svoj
partnerki.
Koliko god da sam znala da moram da je suočim sa tim, istovremeno nisam
htela da je dovedem u neprijatnu situaciju ili da je povredim. Da ne pričam o
tome da mi je sve bilo apsolutno previše
i da nisam imala ni najmanju ideju šta
da radim. U marginalizovanim zajednicama, postoje brojni rizici koji su u vezi
sa “prozivanjem” ili imenovanjem nasilja među nama. Realnost je takva da je već
previše ljudi koji imaju drugu boju kože, kvir i trans osoba osuđeno na
doživotnu robiju ili su ih policajci ubili zbog (često nedokazanih) optužbi za
zločine koji su mnogo manji nego zlostavljanje i napad.
Nasilje od strane spoljašnjeg opresivnog društva čini svaki pokušaj da
se suprotstavimo nasilju unutar sopstvenih zajednica ne samo teškim I opasnim,
nego i nekom vrstom izdaje – kao da time izdajemo naše. Koliko sam samo puta
čula da samo bele bogate žene prijavljuju policiji svoje nasilne partnere. Jasno je da moramo da pronađemo načine da se borimo protiv nasilja pod
uslovima koje smo sami kreirali – načine koji podrazumevaju ljubav i pravdu.
Sledećih jedanaest koraka čine strategiju (podržavam ljude da je
prilagode specifičnim potrebama) za suočavanje sa bliskim prijateljima koji su
nasilni prema svojim partnerima. Ja je podjednako koristim u privatnom životu, i radeći kao
socijalna radnica sa svojim klijentima.
Kako reagujemo kad saznamo da je prijateljica/prijatelj nasilna prema
partnerki/partneru.
1. Prihvatamo dokaze I
verujemo osobi koja je preživela nasilje.
Možda je najteže što moramo da uradimo da zapravo priznamo da je neko do koga nam je stalo I kome verujemo sposoban da povredi drugu osobu. U
iskušenju smo da ignorišemo znake partnerskog nasilja, ili čak opovrgavamo
nečije tvrdnje da ih naša prijateljica, ili mentorka zlostavlja.
“Poznajem je godinama, ona nikoga ne bi povredila”,
želimo da kažemo. Ili “Ona je oduvek sjajna aktivistkinja, i nikada ne bi uradila ništa od toga što
pominješ.”
Prirodno se odupiremo mogućnosti da slika koju smo konstruisale o nekome
koga volimo ili kojoj se divimo može da bude uništena. Ali jedna od najvažnijih stvari kojima nas je naučio savremeni feminizam
je da ljudi uglavnom ne lažu o nasilju koje su iskusili – da moramo da naučimo
da verujemo preživelima, i da je svako u stanju da vrši nasilje. Ponoviću da bez obzira na to koliko je dobra ili inteligentna , ili
dobronamerna, svaka osoba može da bude nasilna.
2. Budite sa sopstvenim
osećanjima
Deo razloga zašto je toliko teško razgovarati o nasilju je taj što je to jako emotivna tema. Mnoge od
nas takođe imaju lične istorije u vezi sa zlostavljanjem I partnerskim
nasiljem. Vrlo je bitno da prihvatimo sopstvena osećanja, sećanja I predsrasude
dok se upuštamo u bilo kakvu diskusiju o nasilju koje se dešava oko nas.
Tako da odsedite sa svojim osećanjima: Imenujte, ako možete, jedno po
jedno. Oduprite se porivu da sudite o svojim osećanjima kao pozitivnim ili
negativnim; pokušajte da dozvolite da ih samo imate.
Prođite kroz čitav krug poricanja, ljutnje, pregovaranja, očaja,
prihvatanja, ako je to ono što vam treba. Postoji realno žaljenje zbog
izgubljene slike o “savršenoj” prijateljici ili poznanici. Dajte sebi prostor
za žaljenje.
3.
Razgovarajte sa nekim
o tome
Najteže i najužasnije je kada moramo same da se suočimo sa
zlostavljanjem. I tako je bez obzira na to da li ga preživljavamo ili se dešava
pred našim očima. Ukoliko je moguće,
nađite nekoga da vas podržava kroz proces suočavanja sa tim da je vaša
prijateljica nasilna.
Nekad vam deluje da je neophodno da zaštite privatnost I sigurnost vaše
prijateljice dok razgovarate o tome sa nekim drugim. Uradite ono što morate. Ne
radi se ovde o tome da okupite gomilu koja će se obrušiti na vašu prijateljicu,
već o tome da budete sigurne da dobijate emotivnu podršku koja vam je potrebna.
. 4. Odlučite koji je
sledeći korak koji želite da napravite
Prođite kroz sve opcije koje imate na raspolaganju, odlučite kako želite
da nastavite, I napravite strategiju (vidite listu ispod za vise informacija)
Zapamtite: Ne morate da radite ništa za šta mislite da nije bezbedno,
ili što može da ugrozi nekog drugog. Ne raditi ništa, ili čekati da nešto
uradite, mogu biti sasvim validne strategije u pravom kontekstu.
Dajte sebi vremena. Radite sa svojim zajednicom koja je uz I pored vas.
Ljubav i odgovornost treba da budu osnov svake akcije koju preduzmete.
5. Setite se pozitivnih osobina vaše prijateljice
Vaša prijateljica je i dalje vaša prijateljica, čak i nakon toga što ste otkrile da je bila
nasilna prema nekome. Činjenica da je povredila neku je ne čini zlom, već
ljudskim bićem. Ona je I dalje vaša prijateljica – osoba koja vas je naučila da
vozite skejt, častila vas prvim pićem, bila na vašem venčanju, otkrila vam
feminizam i uradila još mnogo drugih stvari koje pamtite.
Postoji tendencija, posle faze poricanja da je neka u našoj
zajednici nasilna da tu osobu odbacimo tu osobu kao neku koja je vredna
prezira, i koja je uradila nešto neoprostivo. Možda ćete zaista odlučti da
pauzirate ili prestanete da se družite sa njom.
Izbor je svakako vaš. Niste u obavezi da
prestanete da volite nekoga zbog toga što je bio nasilan.
Da budem potpuno iskrena, ja prilično verujem
da je bezuslovna ljubav jedan od najvažnijih vidova podrške koji mogu da
omoguće da nasilna osoba prestane da povređuje druge.
Kako se suočiti sa nasilnom prijateljicom
1.
Konsultujte se sa onom koja je preživela nasilje
Najvažniji aspekt u radu protiv nasilja, bilo
profesionalnom, bilo privatnom, je da se otvori prostor u kome one koje su
preživele nasilje mogu da se osnaže i donose sopstvene odluke.
Upravo one koje su preživele nasilje mogu da
razumeju kompleksnosti i ograničenja
svojih odnosa mnogo bolje od terapeutkinja i socijalnih radnica.
Ukoliko razmišljate o tome da se suočite sa
prijateljicom koja je nasilna prema svojoj partnerki, prvo razgovarajte sa
partnerkom i uverite se da je ona saglasna sa vašom namerom, Ona će moći da vam
kaže šta je prikladno, šta bi moglo da joj pomogne, i šta bi moglo da bude za
nju ugrožavajuće.
Zapamtite da vaš posao nije da bilo koga
„spašavate“, već da iznesete različite mogućnosti od kojih ona može da odabere
šta joj odgovara. Razgovor sa partnerkom može biti neprijatan ili težak , ali
je uglavnom vrlo važan –mnoge od žena koje su preživele nasilje navode da su
želele da ih neko pita da li su dobro, ili da li im je potrebna pomoć.
Možete da započenete razgovor sa vrlo jasnim
i jednostavnim pitanjima poput:
„Hej, kako si? Primetila sam da te Erin gurala sinoć na žurci, i htela sam da
vidim da li je sve u redu.“
„ Ne moramo da razgovaramo o ovome ako ne
želiš, samo sam htela da te pitam kako ti je u vezi sa Loganom. Reci mi da to
nije moja stvar, ali deluje mi da se ne ponaša uvek dobro prema tebi.“
„Moguće da potpuno pogrešno tumačim
situaciju, ali učinilo mi se bitnim da te pitam kako stoje stvari sa Ališom.“
Uvek postoji mogućnost da partnerke vaših prijateljica neće želeti da
razgovaraju sa vama, i to je njihovo
pravo.Čak i ukoliko se desi da ih pitanje
uznemiri, ja verujem da je rizik od
mogućeg stvaranja nelagodne situacije,
vredan kako bi ste nekome dali do znanja da vidite šta se dešava i da želite da
im pružite podršku.
2. Mislite o bezbednosti
Bez obzira na to o kakvoj situaciji je reč,
uvek je najbolje da se nađe trenutak za razmišljanje o bezbednosti: sopstvenoj,
vaših prijateljica, njihovih partnerki.
Ukoliko vi, ili osoba koja je preživela
nasilje verujete da postoji rizik da bude fizički povređena, može biti važno da
odložite suočavanje sa nasilnim prijateljem , ili da prvo napravite sigurnosni
plan.
Sigurnosni planovi su različiti , ali obično podrazumevaju obezbeđivanje mesta gde osoba koja je u
rizičnoj situaciji može da ode, novac za hitne situacije i pristup osnovnim
resursima i ljudskoj podršci.
3.
Pripremite prijateljicu
„Iznenadna“
suočavanja i „intervencije“ nalik na rijaliti emisije koja podrazumevaju
prisustvo velikog broja ljudi i/ili kamera , obično prođu jako, jako loše.
Nemojte da
iznenadite ili preplavite (čitaj:napadnete) prijateljicu, bez obzira na to što
su vam namere dobre. S druge strane,
bilo bi dobro da nađete još jednu osobu koja je oboma bliska, da vam pravi
društvo tokom tog razgovora.
Dajte do
znanja prijateljici da želite da razgovarate o nečemu važnom (budite čak
ekspilicitnji) i dogovorite vreme i mesto koje oboma odgovara.
. 4. Razgovarajte
Priznaćemo da je reći prijateljici da mislimo
da su nasilni prema partnerki neverovatno neprijatno, teško, i tužno. Malo
stvari mi je bilo teže da uradim. Moguće je da nema „dobrog“ načina.
Međutim, imam nekoliko predloga:
·
Pričajte s ljubavlju. Objasnite
da želite da razgovarate o ovome zbog toga što vam je stalo do vaše
prijateljice. Posedujte vaše reči, osećanja, i procene. Ovo često deluje kao da
koristimo neke proizvoljne rečenice koje počinju sa „Osećam da,“ „Možda nisam u
pravu, ali mislim da,““Deluje mi da, „ i tako dalje. Takođe znači da ne
govorimo u ime osobe koja doživljava nasilje ukoliko nas nije pitala da to
uradimo.
·
Pustite da razgovor sadrži i pauze, praznine, zastajanja.
Prihvatite da je ovo razgovor koji će možda morati da traje nekoliko dana,
nedelja, ili čak meseci.
·
Oduprite se porivu da prijateljici dajete naređenja ili
ultimatume. Rečenice tipa „Moraš da
uradiš____________,“ „Ako ne prestaneš _____, onda________,“ i „Moraš da
____“ nisu od koristi. Analiziranje njihovog ponašanja („Možda je to zbog tvoje
prethodne traumatične veze“) verovatno isto nije korisno. Umesto toga, ukažite
na ponašanje koje smatrate nasilnim, recite im da mislite da to nije
prihvatljivo, i pustite ih da sami izvedu sopstvene zaključke.
Evo nekih primera na koje načine možete da
istaknete da mislite da se ponašanje vaše prijateljice/prijatelja nasilno:
„Htela sam da razgovaram sa tobom jer sam već
nekoliko puta primetila da guraš i udaraš svog momka , i brinem se za obojicu
zbog toga.“
„Znam da je neobično, ali moram da ti kažem
da sam zabrinuta zbog način na koji se svađaš sa Sabinom. Rekla si joj da ćeš
uraditi nešto loše sebi ako te ostavi , ja mislim da to nije u redu.“
Jedna od najmoćnijih stvari koje možemo da
uradimo kao prijateljice je da stavimo ogledalo pred naša ponašanja. Pokazujemo
jedne drugima kako stvari koje radimo deluju kad se posmatraju sa strane. U mnogo slučajeva samo ovo je dovoljno da
napravimo veliku razliku u zaustavljanju nasilja.
5 Nastavak
Teško je predvideti kako će se razgovor
odvijati.
Ako vaše prijateljice ne žele da prihavte da
su bile nasilne, moguće je da je potrebno više vremena i više razgovora (ne
moraju uvek da budu sa vama) da bi se došlo do suštine. Može se desiti da
prioritet postaje podržavanje partnerke, bez obzira da li to znači da ćete
nuditi emotivnu podršku i/ili im pomagati da prekinu tu vezu, ako je to ono što
žele.
Podjednako je verovatno da će prijateljica ceniti
to što ste razgovarali sa njima i zamoliti vas da im pomognete da shvate šta
dalje da rade. Ono što u tim situacijama možete da radite je da im pomognete da
se povežu sa lokalnim resursima
poput organizacija koje se bave zajednicom, ili centrima za
mentalno zdravlje. Pravljenje plana podrške
među neformalnim mrežama prijateljica i poznanika je često vrlo korisno.
Verujem da je rad sa počionicima partnerskog
nasilja vrlo sličan podržavanju onih koji su preživeli nasilje u smislu da je
ključno posredovanje. Većina ljudi koji imaju nasilno ponašanje
zapravo osećaju da nemaju kontrolu u nekom trenutku života i dosta može da se
promeni ukoliko im pomognemo da povrate osećaj osnaženosti.
6 Volite sebe
Ovo mislim u aktivnom smislu. Radite stvari
zbog kojih volite sebe.
Rad protiv nasilja je težak, nije glamurozan
i često je neplaćen. Suočavanje sa
prijateljima koji su nasilni može da bude emotivno destabilizujuće i
iscrpljujuće. Navodi vas da preispitujete sve što znate o sebi, o vezama i
ljudima oko vas. Potražite pomoć. Hranite se. Spavajte. Pijte
vodu. Dajte sebi vremena da se odmorite
i osećate.
I znajte da su najteže stvari koje morate da
uradite nekada i najvrednije.
autorka: Kai Chanh Thom
autorka: Kai Chanh Thom
Prevod: Jodie Roy
No comments:
Post a Comment