Lezbejski
marševi su činovi prkosa, pobune, protesta i moći,
Marševi nisu Parade.
Retts
Scauzillo*Marševi nisu Parade.
Prvi veliki Lezbejski marš zakazale su Lezbejke osvetnice ('Lesbian Avengers') 24 aprila 1993[1] -- dan
pre istorijskog Marša na Vašinton za
lezbejke, gej i bi jednaka prava i slobode, koji je okupio milion ljudi. Lezbejke su tim povodom stigle iz cele zemlje,
i prvi put u istoriji našle su se na jednom mestu oko 20.000 Lezbejki! Ceo taj vikend je sada deo političke istorije.
Iste godine Osvetnice će zakazati
Lezbejske marševe i u Njujorku i San Francisku.
Dakle, prvi Lezbejski marš u San Francisku održan je 1993, a i dan danas
se obeležava svake godine, tradicionalno zadnje subote u junu, dan pre LGBT Parade Ponosa.
Ovih godina održava se oko 25 lezbejskih marševa na severnoameričkom
kontinentu, obavezno u Čikagu, Njujorku, Bafalu, Atlanti; zatim u Kanadi,
obavezno u Montrealu, Vankuveru, Torontu, Otavi. Lezbejski marševi se na engleskom jeziku u
slengu zovu DYKE MARCH. U glavnom gradu
Meksika, Meksiko Sitiju je 2013. održan Šesti Lezbejski marš – MARCHA LESBICA,
a u gradu Gvadalahari Treći, a s tim u vezi da se podsetimo da je feminističko-lezbejski
pokret u Meksiku pokrenut već 1977. godine.
*Retts Scauzillo jedna je od članica Organizacionog komiteta Lezbejskog marša u San Francisku
[1] http://www.youtube.com/watch?v=TO6K768KKbQ
[1] http://www.youtube.com/watch?v=TO6K768KKbQ
* tekst Istorija lezbejskih marševa odlomak je iz brošure Naši lezbejski snovi na ulici, autorke teksta su aktivistkinje feminističko- lezbejskog pokreta tijana popivoda & lepa mladjenović
No comments:
Post a Comment