Osećala sam se jako dobro sa saznanjem da sam lezbejka. Mislila sam uvek to što je moje, to je super – da je to što sam ja super.
Prepuštala sam se tim emocijama
kad bi mi se neka devojka dopala, iako sam znala da tu neće biti ništa. Kad si
dete ne razmišljaš ni o seksu, nego samo lebdiš, treperiš i lepo ti je. I nisam
nikada pomislila da je to nešto loše.
Kasnije, kada je to počelo da se konkretizuje
kao mogućnost, bilo mi je lepo. Drago mi je bilo što je to moguće, mada sam
znala da nije jednostavno, ali eto, meni se to dešava! A taj osećaj je
najverovatnije dolazilo iz neke opuštenosti, jer ja sebe nikad nisam osuđivala.
Mislila sam: To sam ja, to je moje i to je u redu. Kasnije kad sam pričala sa
nekim lezbejkama, saznala sam da neke nisu mogle da izađu na kraj sa tim u
sebi. A ja nisam imala nikoga za identifikaciju i prihvatala sam sebe kao takvu
i uživala sam u tome.
Nina
*Objavljeno u publikaciji Ljubav, u stvari...:lične priče o lezbejskim partnerskim odnosima, izdavač Labris, 2008.
No comments:
Post a Comment