Foto: privatni album Matee Popov
Pandemija koronavirusa uvjetovala je promjenu načina života
svih nas – neki se s tim nose lakše, a neki i ne baš najbolje. LGBTIQ zajednica
bila je ranjiva skupina i bez korone, izložena većem riziku obolijevanja od
depresije, anksioznosti i stresa, češćem korištenju opijata, beskućništvu te
suicidalnim mislima i pokušajima samoubojstva.
Kako se zajednica odnosi prema novoj stvarnosti i kako se
stvarnost odnosi prema njoj, saznajemo u razgovoru s Mateom Popov,
psihologinjom i aktivistkinjom koja iza sebe ima višegodišnje iskustvo u radu s
LGBTIQ osobama.
Ono što je dokazano, kaže nam na početku, jest da globalna
pandemija više pogađa ranjive skupine no opću populaciju.
Te su skupine češće nižeg socioekonomskog statusa,
nemaju jednaki pristup zdravstvenoj skrbi te se bave zanimanjima koja su
najviše pogođena pandemijom. U SAD-u, na primjer, Afroamerikanci imaju dva i po
puta veću šansu obolijevanja od COVID-a, pet puta veću šansu da će biti
hospitalizirani te dvostruko veću šansu da će bolest završiti smrtnim ishodom (izvor:
www.cdc.gov).
LGBTIQ osobe među najpogođenijima pandemijom
"Nažalost, u Hrvatskoj nemamo slična istraživanja, no
logika je ranjivih skupina ista. LGBTIQ osobe češće su zaposlene na radnim
mjestima s nesigurnim ugovorima koji u ovoj krizi nisu produženi, češće rade
tamo gdje nije moguće izbjeći kontakt s drugim ljudima, primjerice u
ugostiteljskim objektima, medicinskim ustanovama, tvornicama, kao građevinski
radnici i slično. Osim toga, češće nemaju socijalnu podršku obitelji koja je u
ovakvim situacijama iznimno važna te zbog kombinacije financijske nesigurnosti,
bolesti i nedostatka podrške češće dodatno mentalno i emocionalno pate te
obolijevaju", ističe Matea.
Dolazimo do zaključka da su, zajedno s drugim ranjivim
skupinama u društvu, LGBTIQ osobe među najpogođenijima pandemijom, kako zdravstveno,
tako i financijski te mentalno.
Okupljanje od nekoliko ljudi u parku na klupicama, šetnja
gradom ili prirodom u njegovoj okolici treba postati svakodnevna rutina. Baš
kao i svi ostali, i mladi će dijelom morati prilagoditi svoj životni stil
Kako je za LGBTIQ osobe specifičan izlazak iz ormara bližnjima,
odnosno onima s kojima dijele životni prostor, pitamo Mateu može li se govoriti
o svojevrsnom povratku u ormare i povećanom nasilju u obitelji s obzirom na,
nazovimo ga tako, prisilni život s osobama koje ne (po)znaju seksualni
identitet LGBTIQ osobe ili o njemu imaju negativno mišljenje.
Psihologinja Matea Popov smatra da je klasa neizostavna
varijabla, jer one LGBTIQ osobe koje imaju dovoljno čvrstu materijalnu pozadinu
često ne žive s obiteljima. Pandemija im zasigurno lakše pada jer ne dijele
životni prostor s ukućanima kojima svakodnevno moraju lagati ili
s ljudima kojima su aut, a koji zbog toga svakodnevno svojim
neodobravanjem ponižavaju osobu te stvaraju zaista teško i neprijateljsko
okruženje za život.
Družiti se možemo (i moramo!) svakodnevno
Društveni, zdravstveni i ekonomski pritisak nerijetko
prisiljava LGBTIQ osobe na život s roditeljima.
"Bijeg iz obitelji često znači provođenje većeg dijela
vremena izvan kuće, u podražavajućim socijalnim krugovima, što sad također nije
u jednakoj mjeri moguće.", kaže nam Matea i dodaje kako je uvjerena da je
zbog ovoga zaista prisutan porast verbalnog, ekonomskog i fizičkog obiteljskog
nasilja te preporučuje da se u slučaju nasilja osoba obrati nadležnim tijelima
i potraži zaštitu.
Školarci i studenti najčešće dijele životni prostor s
drugima. Oni formiraju svoj seksualni i rodni identitet na razne načine, a
jedan od njih (bio) je i direktna društvena interakcija.
Preuzmimo odgovornost za traženje podrške koju trebamo.
Nazovite prijatelje, recite im što trebate, zatražite pomoć. Isto napravite i
za druge ljude oko sebe. Podrška nam je često nadohvat ruke, no trebamo biti
hrabriji i direktno je zatražiti
Takvi kontakti prijeko su potrebni su za formiranje
identiteta i osobni rast i razvoj, a sad kad je došlo do znatno rjeđeg druženja
uživo, manje je odlazaka u školu i na izvannastavne aktivnosti pa se dotičemo
teme izbjegavanja i smanjenja frustracija i nezadovoljstva koji u toj dobnoj
skupini mogu postati izraženiji.
"Svijet je vidio i gore uvjete odrastanja od ovih, no
ipak su ljudi nekako odrasli i formirali identitete. Danas imamo veliku
prednost u obliku pametnih telefona i računala, interneta i raznih
društvenih mreža. Ako je ikad bio trenutak da se to iskoristi, onda je to sad!
Velika je to prednost naše generacije koja nam može pomoći da se
prilagodimo novoj situaciji minimiziranjem štete", savjetuje Matea.
Pandemija unutar pandemije
"Kako socijalni kontakti i druženja nisu 'ili-ili'
situacija – ili ću sjediti doma ili ću biti u klubu s još 300 ljudi – slobodno
vrijeme i javni prostor treba iskoristiti maksimalno i na odgovoran način.
Okupljanje od nekoliko ljudi u parku na klupicama, šetnja gradom ili prirodom u
njegovoj okolici treba postati svakodnevna rutina. Baš kao i svi ostali, i
mladi će dijelom morati prilagoditi svoj životni stil," dodaje Matea.
Nejednakost je pojavom koronavirusa postala izraženija
u raznim sferama društva pa tako i u medicini. Prioritiziranjem novog virusa,
neke su druge bolesti pale u drugi plan, npr. one uzrokovane virusom HIV-a koji
se često veže za gej zajednicu. Matea kaže kako je neki dan na radiju čula
slušatelje koji su komentirali kako nikad nisu mislili da će doživjeti
pandemiju – za razliku od rata ili ekonomske krize. Mnogi ne znaju da, prema
Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, još uvijek živimo u pandemiji HIV-a,
od 80-ih godina prošlog stoljeća, pa se može reći da je LGBTIQ populaciji ovo
već druga pandemija.
LGBTIQ osobe češće su zaposlene na radnim mjestima s
nesigurnim ugovorima, češće nemaju socijalnu podršku obitelji koja je u ovakvim
situacijama iznimno važna te zbog kombinacije financijske nesigurnosti, bolesti
i nedostatka podrške češće dodatno mentalno i emocionalno pate te obolijevaju
"O pandemiji HIV-a u početku nitko nije izvještavao na
dnevnoj bazi, nitko se nije trgao da pronađe cjepivo, a još se manje
zdravstveni sustav angažirao oko zbrinjavanja bolesnika. U ovih nekoliko
desetljeća naučili smo mnogo, pa možemo i hoćemo preživjeti COVID-19, posebice
uz svu političku i zdravstvenu podršku koja ipak postoji", podsjeća Matea.
Pretpostavlja da se zbog zatvaranja i kraćih radnih vremena
manje ljudi testira na HIV i druge spolne bolesti, što je problem
zdravstvenog sustava koji je krahirao i građanima ne nudi osnovne zdravstvene
usluge koje godinama plaćamo.
Ne ustručavajte se tražiti pomoć
Za kraj bi bilo dobro znati gdje LGBTIQ osobe mogu
potražiti stručnu i manje stručnu pomoć te u kojem trenutku to trebaju
učiniti.
Matea se slaže da je došlo vrijeme da pogledamo svoju okolinu
i vidimo što nam treba da bismo bili dobro.
"Ako je to socijalna podrška, preuzmimo odgovornost za
traženje podrške koju trebamo. Nazovite prijatelje, recite im što trebate,
zatražite pomoć. Isto napravite i za druge ljude oko sebe. Podrška nam je često
nadohvat ruke, no trebamo biti hrabriji i direktno je zatražiti. Osim socijalne
podrške, bitno je i boraviti na otvorenom i baviti se fizičkom aktivnošću,
makar nekoliko minuta dnevno, jer sve to skupa doprinosi našem boljem
zdravlju., poručuje Matea."
Klasa je neizostavna varijabla, jer LGBTIQ osobe koje imaju
dovoljno čvrstu materijalnu pozadinu često ne žive s obiteljima. Pandemija im
zasigurno lakše pada jer ne dijele životni prostor s ukućanima kojima
svakodnevno moraju lagati
A kako ponekad i ovo navedeno nije dovoljno, potrebno je
potražiti stručnu pomoć. U tom slučaju, preporučuje naša sugovornica,
kontaktirajte liječnicu/liječnika opće prakse te upitajte za savjet kome i gdje
se obratiti. Postoje razne mogućnosti savjetovanja i terapije, pa i dnevne
bolnice koje zaista mogu pomoći kada vam je to potrebno.
Autor/ica Renato Samardžić
Objavljeno: 25. studenog 2020. na https://www.crol.hr/index.php/zivot/10121-razgovor-s-psihologinjom-mateom-popov-kako-pandemija-utjece-na-mentalno-zdravlje-lgbtiq-osoba-i-kako-si-pomoci
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
No comments:
Post a Comment