Monday, October 17, 2016

Iz lezbejskih zapisa: Prijavila sam muža moje koleginice koji mi je pretio

Lezbejka, feministkinja (35)  radi honorarno, živi u Beogradu


Od početka sam bila aut jednoj koleginici sa posla. Ona je zapravo bila moja šefica. Činilo mi se da je dobro prihvatila to što sam lezbejka, ali kako je vrijeme odmicalo a ja dobijala sve više pohvala od klijenata, primjetila sam da mi zavidi.

Uslijedile i provokacije u vidu šala na račun mog lezbejskog identiteta. To mi je baš bilo neprijatno, pa sam postala nekako opreznija i poslovnija u komunikaciji s njom. Jednog dana sam došla na posao i ona mi je rekla da me otpušta. Kada sam pitala zašto, rekla je da nije zadovoljna mojim radom.  To uopšte nije imalo smisla, jer je moj rad donosio više novca nego njen. Bilo mi je baš krivo ali se nisam suprotstavljala, već sam je samo pitala kada će mi biti isplaćena plata. Rekla je da će biti na vrijeme i ja sam nakon nekoliko dana prestala sa radom. Međutim, kada je došlo vrijeme da dobijem platu, to se nije desilo. Zvala sam je, ali se nije javljala. Onda sam otišla do posla i tu u kancelariji sa njom je bio i njen muž. Pitala sam za novac, ali je rekla da nema. Rekla sam da sam pošteno zaradila i da ona mora da mi isplati za taj mjesec i da ću doći opet sutra po novac. Otišla sam kući, ali i dalje sam imala osećaj nelagodnosti što je njen muž bio u kancelariji.

Uveče mi je došla drugarica i ispričala sam joj šta mi se desilo. Odmah nakon toga je zazvonio telefon. Po broju sam prepoznala da me koleginica zove i javila se misleći da želi da se dogovorimo kada mogu da dođem po platu. Međutim, preko telefona sam čula glas koleginicinog muža. Čim sam se javila počeo je da viče i da mi prijeti: kako će svima reći da sam ja lezbejka, kako ću glavom platiti pojavim li se još jednom blizu njegove žene i još mnogo prijetnji mi je uputio, ali sad ih se ne sjećam svih. Počela sam da uralam kao nikad do tada i svašta sam mu rekla za uzvrat, jer mi je bilo užasno da me on zove i prijeti mi. Poludila sam. Posle toga sam spustila slušalicu. Moja drugarica koja je čula ceo razgovor bila je podržavajuća i jasno mi je rekla da je nepravda to što mi njih dvoje rade.

Bilo me je strah da će doći  i fizički me napasti jer je znao gdje živim, pa sam naredni dan otišla u policiju skupa sa drugaricom i prijavila ga. Policajac je to smatrao kao sasvim normalan događaj i rekao mi da se malo smirim i da idem kući. Ja nisam htjela tek tako da odem, već sam insistirala da on poduzme nešto, a kako nije htio, zatražila sam komandira smjene . Onda je komandir, nakon što me je saslušao, rekao da jedino što može da uradi je da pozove nasilnika i da ga telefonski upozori. Pristala sam na to i on je u mom prisustvu obavio taj poziv. Nakon toga, plata mi je bila isplaćena, a oni me nikad više nisu uznemiravali. Ponosna sam na sebe i drugaricu kako smo istrajne i odvažne bile do kraja.
                                                                                                                                                          D.G.

No comments:

Post a Comment