Pozvali ste me da govorim o preživljavanju. Problem je za mene što
mi je preživljavanje najmanja želja. Daleko više stvari mene zanima od golog
preživljavanja. Moramo daleko više da tražimo nego da samo preživimo ako želimo
da priđemo našem pravom potencijalu.
Ja sam deo nacije koja nije tajna, ali se retko priznaje. Rođena
sam siromašna, lezbejka i prezrena, uvek sam znala da sam jedna od mnogih –
jaka ne zato što sam drugačija, već zato što sam deo nacije koja je, kao i ja
sama, ljudska i krhka i tvrdoglava i žedna za pravdom u nepravednom svetu. Sada
imam preko četrdeset godina, znala sam da sam lezbejka još kad sam bila
tinejdžerka, i gotovo isto toliko dugo sam znala da želim da pišem.
Moje godine, moje porodično poreklo, kraj i klasa u kojima sam
odrasla, i da, i moja vremena – politička i moralna doba kroz koja sam prošla –
sve me je to oblikovalo. Bila sam prvi član moje porodice koja je završila
visoku školu, prva koja je išla na fakultet. Teško mi je da objasnim koliko je to bilo
nešto izuzetno: ne biti samo prva, već za duže vreme i jedina iz svoje obitelji
koja je iskoračila iz stegnutog, neprijateljskog sveta u koji smo rođeni. Ali
ranih sedamdesetih godina išla sam na koledž, i imala sam veliku sreću da tamo
budem kad su se i ostala deca iz radničke klase suočavala sa svetom za koji smo
jedva postojali, u svakom slučaju u kojem rado nismo bili prihvaćeni. To
iskustvo je u meni izazvalo, kao u mnogima od nas, bes i odlučnost da ispitam
ustanovljene barijere autoriteta, potvrde, ispravnosti. Neželjena, sumnjičava,
loše naravi – postala sam ubeđena da moram iznova da stvaram ovaj svet da bih
preživela, bliže sopstvenim idealima.
* Doroti Alison autorka je vise nagradjivanih romana, kratkih prica i zbirki pesama, a neka od njenih dela su i ekranizovana: Kopile izvan Karoline (Bastrad out of Carolina 1996), 2 or 3 Things But Nothing for Sure 1997, After Stonewall 99, Cavedweller 2004
No comments:
Post a Comment