Koje
to reči još uvek nemate? Šta želite da kažete? Kakvu tiraniju svakodnevno
gutate i pokušavate da joj se prilagodite, dok vam od nje ne pozli i od nje ne
umrete, ćuteći i dalje? Možda sam ja, za neke od vas koje ste danas ovde,
oličenje nekog vašeg straha. Zato što sam žena, zato što sam crnkinja, zato što
sam lezbejka, zato što sam to što jesam - crnkinja, ratnica, pesnikinja koja
radi svoj posao i koja je došla da vas pita da li i vi radite svoj?
I,
naravno, i ja se plašim, zato što je preobražaj ćutanja u jezik i akciju čin
samootkrivanja koji je uvek skopčan s opasnošću. Moja ćerka mi je, kad sam joj
rekla o čemu ćemo razgovarati i o problemu koji imam s tim u vezi, rekla:
''Kaži im kako nikad nisi celovita ličnost ako ćutiš, jer uvek postoji neki
delić tebe koji želi da se iskaže, i ako ga stalno ignorišeš, on postaje sve
luđi i sve uzavreliji, i ako ga ne iskažeš on će te jednog dana udariti po
zubima iznutra.''
Kad
je o ćutanju reč, ono kod svake od nas poprima oblik sopstvenog straha - straha
od prezira, od osude ili straha od nekog suda, nekog priznanja, nekog izazova
ili uništenja. Ali, po mom mišljenju, najviše od svega se plašimo vidljivosti
bez koje, opet, ne možemo istinski da živimo.
* Tekst Preobražaj ćutanja u jezik objavljen je u knjizi Sestra autsajderka koju možete u celosti preuzeti sa sajta Rekonstrukcija Ženski fond http://www.rwfund.org/2012/10/30/neposlusne-istoriji-3-odri-lord-sestra-autsajderka/
No comments:
Post a Comment