Monday, November 29, 2021

Kako da se sprijateljimo s neprijatnim emocijama


Razvijanje i negovanje svesnosti o našem unutrašnjem svetu u trenucima kad nas obuzme intenzivna emocija, predstavlja moćan, praktičan način da se odmaknemo od momentalog reagovanja, pronađemo mir i otkrijemo šta je adekvatano za nas.

Kada smo van sebe od besa ili nas preplavi duboka tuga, ili neko drugo snažno osećanje, često je dovoljno da se samo povežemo s unutrašnjim svetom, kako bismo stekle uvid u to što nam se dešava. Doduše, dok nas obuzima neko osećanje (ili osećanja), čini nam se da ne znamo ni kako da započnemo taj proces.

Jedan način da otkrijemo šta se dešava u nama je da prihvatimo da su komplikovane emocije - kao što su bes, strah i krivica - gotovo uvek sačinjene od kombinacije konceptualnih i somatskih (telesnih) elemenata. Konceptualni deo predstavlja one delove situacije koji aktiviraju emocije, to je „narativ“. Somatska komponenta odnosi se na način na koji doživljavamo određenu emociju unutar sopstvenog tela.  Kad se naljutimo na nekog, postoji narativ, nešto što je ta osoba rekla ili uradila ( na primer, to nije fer ili  to što si rekla/rekao nije u redu ili što se praviš da ne znaš) a što je bio okidač za naš izliv besa. A tu je  je i telesna reakcija: lupanje srca, komešanje u stomaku ili stezanje mišića ramenog pojasa.


 KAKO DA SE NOSIMO S KOMPLIKOVANIM OSEĆANJIMA

Jedan od važnijih razloga zbog kojih je toliko teško nositi se s komplikovanim osećanjima je to što su misli i telesna reakcija uzajamno povezani  i jedno drugo podstiču. Ponekad, čak i kad se telo smiri, ako nam kroz misli proleti sećanje na nemili događaj, telo će ponovo odreagovati. I obrnuto, čak i kada uspemo da stvari da posmatramo iz drugog ugla, ako nas zapljusne novi talas telesne neprijatnosti, vratićemo se prethodnom načinu razmišljanja.

Da bismo uspele da procesuiramo komplikovana osećanja moramo pronaći način da se iskobeljamo iz klupka isprepletanih konceptualnih i telesnih elemenata. Budući da konceptualni, odnosno misleći um obično dominira situacijom, zbog čega smo sprečene da steknemo jasan uvid u ono što nam se dešava u telu, prvo što treba da učinimo je da zaustavimo tok misli. To znači da svesno moramo učiniti napor da prekinemo tok misli o datoj situaciji da bismo stvorile prostor koji će nam omogućiti da se povežemo s onim što osećanja bude u telu.

Sledeći izazov na koji nailazimo sastoji se u razumevanju činjenice da  telesnu reakcija čine dva nivoa. Prvi nivo sačinjavaju uočljive telesne reakcije kao što su grčenje mišića od besa, drhtanje od straha, ili jecanje u žalosti. Drugi nivo se sastoji od suptilnijih senzacija koji se obično nazivaju „doživljenim osećajima“, a koji se nalaze ispod uočljivih fizičkih doživljaja i uglavnom ih nismo svesne. Upravo se u tim skrivenim doživljenim osećajima nalazi ključ za rešavanje tih dubljih izvora naših muka kao i uvidi u korake koje treba da preduzmemo.

 

PROCESUIRANJE SLOŽENiH OSEĆANJA

Na kratko zaustavite tok misli

Počnite tako što ćete opustiti telo i svu pažnju usredsrediti na disanje. Pratite kretanje vazduha koje u vašem telu izaziva svaki udah i izdah. Postepeno i svesno produžavanje izdisaja će pokrenuti proces slabljenja intenziteta emocije i umiriti telesnu reakciju. Dišite onoliko dugo koliko vam bude potrebno da biste se osetile smirenom.

 

Prizovite u sećanje doživljeni osećaj

Drugi korak podrazumeva svesno prizivanje doživljenog osećaja. Počnite tako što ćete se na trenutak prisetiti toka misli iz te situacije, samo onoliko koliko je neophodno da ponovo prizovete taj trenutak. Zatim se koncentrišite na osećaj u grlu, grudnom košu i trbuhu kako biste osvestile telesna osećaje koji su pratili tu emociju. Neke stvari ćete odmah uočiti: recimo, deo tela u kom osećate zategnutost odnosno težinu, bol ili ustreptalost. A nekada će vam se činiti da ništa ne osećate. I to je u redu - samo nastavite da blago pratite šta se dešava na telesnom nivou. Podsetite se da su u pitanju suptilni osećaji u telu koji mogu biti nejasni, krhki i sporadični. Ključno je da imate prijateljski, dobronameran, neosudjujući stav i  da prihvatate koji god vam se osećaji jave.


Pravite društvo emociji

Treći korak predstavlja nastojanje da pravite društvo vašoj emociji. Možete zamisliti da pravite društvo malom detetu koje je uzmenireno zbog nečega, ali nije u stanju da vam objasni zbog čega. Najvažnije u ovom koraku je da budete prisutne na blag, brižan i - pre svega - strpljiv način. Naše emocije žele da budu prepoznate, primećene i prihvaćene, kao i da im se dozvoli da bude prisutne baš takve kakve jesu.


Uspostavite komunikaciju

Četvrti korak nastupa kada zamolite emociju u telu da vam kaže nešto više o sebi. (Napomena: ovaj korak nije obavezan - neretko je najbolje da emociji pravite društvo sve dok je potrebno, odnosno dogod vi osećate da tako treba da bude). Nakon što ste neko vreme u tišini pravile društvo emociji u telu, pokušajte da naslutite da li bi bilo u redu da joj postavite neko jednostavno pitanje, na primer:

Šta ti je potrebno (ili šta želiš?)

Šta te plaši (šta te brine?)

Šta bi trebalo učiniti da bi se osećala bolje?

Šta mi poručuješ?

Kako bi se osećala da problemi nestanu?

 

Možete da se obraćate emociji direktno, kao da je u pitanju unutrašnje dete/devojčica. „Šta te zabrinjava?“ „Šta bi moglo da te učini da se osećaš bolje u vezi svega ovoga?“ Uz malo vežbe, pronaći ćete ona pitanja na koja će unutrašnje dete odgovoriti.

Znaćete da postupak funkcioniše kad vas obuzme iznenadni osećaj intuitivnog uvida, takozvani „aha!“ momenat koji prati telesni osećaj oslobađanja, otvaranja, ili neke vrste naleta energije. Kad se to dogodi nastojte da odvojite par trenutaka da osetite tu energiju, unesete je u sebe, i u potpunosti prihvatite.

Posle toga, možete razmisliti o praktičnim uvidima koje ste stekle. Da li postoji nešto što biste preduzeleu u odnosu na situaciju koja je izazvala emotivnu neprijatnost? A možda je prepoznavanje i prihvatanje onog što ste otkrile dovoljno da nastavite dalje sa novom energijom.

 

S engleskog prevela Ivana Pražić

Izvor: https://www.mindful.org/making-friends-with-difficult-emotions/


No comments:

Post a Comment